Koliko puta si čula savjet: “Slušaj svoje tijelo”?

I koliko puta ti je slušanje tijela umjesto jasnoće donijelo još više pitanja? Ako mi se jede čokolada, znači li to da mi treba baš čokolada?

Ako sam umorna, treba li mi odmor ili mi je samo teško pokrenuti se?

U ovoj epizodi govorim o tome zašto signali tijela nisu uvijek jednostavne upute koje samo trebamo poslušati.

Način na koji doživljavamo glad, sitost, napetost, umor ili nelagodu povezan je i s našim iskustvima, odnosom prema hrani, svakodnevnim stresom i porukama koje smo godinama slušali o tome što “bismo trebali” osjećati i raditi.

Dotaknut ću se pitanja poput:

• Kako razlikovati tjelesni osjet od impulsa i misli koje se odmah pojave?
• Zašto nam ponekad može biti teško vjerovati vlastitoj gladi, umoru ili nelagodi?
• Gdje se u svemu tome nalaze brojke, aplikacije i drugi načini praćenja tijela?

Želim ti pomoći da na signale svog tijela gledaš s više znatiželje, a manje osude.

Ne zato da svaki put doneseš “savršenu” odluku, nego da jasnije razumiješ što se u tebi događa i iz kojeg mjesta biraš što ćeš napraviti.

Ako ti je odnos s hranom često ispunjen preispitivanjem, pravilima ili sumnjom u sebe, traženjem vanjskih mjera i mjerila, vjerujem da će ti ova epizoda dati drugačiju perspektivu.

andeladindic@gmail.com Instagram

U ovoj epizodi govorim o odnosu prema hrani i o nečemu što često potpuno zanemarimo: ne samo što jedemo, nego kako jedemo. Jer odnos prema hrani ne gradi se samo izborom namirnica, već i mislima, osjećajima, žurbom, krivnjom i pravilima koja unosimo sa sobom za stol.

Ako ti je poznat osjećaj da stalno pokušavaš “jesti bolje”, a ipak se oko hrane vrti previše mentalne buke, ova epizoda je za tebe. Govorim o tome zašto kontrola često ne donosi mir koji obećava i zašto se možemo udaljiti od vlastitih signala gladi, sitosti i zadovoljstva čak i kada mislimo da radimo sve “kako treba”.

Dotaknut ću se pitanja poput:

• zašto uživanje u hrani nije isto što i gubitak kontrole
• kako stres, pravila i krivnja mijenjaju naše iskustvo obroka
• što zapravo znači ponovno graditi povjerenje u svoje tijelo

Želim ti pokazati širu sliku uravnotežene prehrane, onu u kojoj postoji prostor i za tijelo i za psihu, za nutritivnu vrijednost, ali i za okus, povezanost i zadovoljstvo. Ne tražim savršenstvo za stolom, nego više jasnoće oko toga što ti tvoje iskustvo hranjenja zapravo govori.

Ako želiš mirniji odnos prema hrani i manje unutarnjeg pregovaranja oko svakog zalogaja, ova epizoda može ti pomoći da jasnije vidiš što te zapravo drži u začaranom krugu.

Za dodatna pitanja i podršku, piši mi na: andeladindic@gmail.com

Uspoređivanje s drugima može u samo nekoliko minuta promijeniti način na koji doživljavamo vlastiti život.

U ovoj epizodi govorim o tome zašto nas tuđi uspjesi, tijela, odnosi i životne prekretnice ponekad toliko pogode, čak i kada smo prije toga bile sasvim zadovoljne sobom.

Možda si i ti otvorila Instagram i odjednom pomislila da kasniš, da nisi dovoljno uspješna ili da bi tvoj život trebao izgledati drukčije. Frustrirajuće je koliko brzo tuđi trenutak može postati mjerilo naše vrijednosti, osobito kada se uspoređujemo s ljudima slične dobi ili onima koji su ostvarili nešto što i same želimo.

U epizodi istražujem:

• Zašto se uopće uspoređujemo i kada usporedba prestaje biti inspiracija.
• Kako društvene mreže i nepotpune informacije oblikuju naš unutarnji dijalog.
• Što se mijenja kada vlastiti napredak prestanemo promatrati kroz tuđi život.

Govorim i o tome koliko različite početne pozicije, okolnosti i životni putovi utječu na ono što vidimo kao uspjeh. Dotičem se i uspoređivanja tijela, odnosa prema hrani te onih tihih promjena koje se ne mogu prikazati fotografijom prije i poslije.

Moj cilj nije uvjeriti te da se više nikada ne uspoređuješ, nego ti pomoći da jasnije prepoznaš zaključke koje donosiš o sebi. Želim da nakon slušanja ostaneš s više prostora za vlastite želje, svoj tempo i ideju da tuđi uspjeh ne znači tvoj neuspjeh.

Ako imaš pitanja piši mi na: andeladindic@gmail.com ili na Instagram

U ovoj epizodi govorim o poremećenom odnosu prema hrani i razlici između njega i poremećaja hranjenja.

Zašto nam je postalo normalno osjećati krivnju nakon jela, razmišljati o kalorijama ili vjerovati da hranu moramo zaslužiti?

Jedna usputna rečenica potaknula me da otvorim temu o kojoj, po mom mišljenju, još uvijek ne razgovaramo dovoljno jasno.

Ne, nemaju svi poremećaj hranjenja. Ali mnogima tema prehrane zauzima previše mentalnog prostora, iako izvana sve može izgledati sasvim uobičajeno. Govorim o tome zašto je važno razlikovati ozbiljan psihički poremećaj od narušenog odnosa prema hrani, ali i zašto nijednu od tih borbi ne trebamo umanjivati.

U epizodi se dotičem:

• Kako se nezdrav odnos prema hrani skriva iza društveno prihvaćenih navika.
• Zašto hrana i izgled mogu postati mjerilo vlastite vrijednosti.
• Što zapravo znači imati više slobode i fleksibilnosti u odnosu prema hrani.

Želim da nakon slušanja jasnije prepoznaš razliku između onoga što je često i onoga što je zaista zdravo. Dotaknut ću se i težine komentara o tuđim tijelima, tanjurima i kilaži, jer nikada ne znamo kakvu unutarnju borbu netko vodi.

Moja je želja da iz epizode odeš s više razumijevanja, manje osuđivanja i jasnijom slikom odnosa u kojem hrana može biti dio života, a ne nešto oko čega se vrti cijeli život.

Ako sumnjaš na poremećaj hranjenja kod sebe ili kod bliske osobe, potraži podršku i pomoć. Kroz to se ne mora prolaziti sam/-a.

Ovaj podcast edukativnog je karaktera i nije zamjena za stručnu pomoć.

Ako imaš pitanja u vezi ove teme, piši mi na:

andeladindic@gmail.com ili na Instagram

Besplatno podrži ovaj podcast i klikom na "follow" i/ili ocjenom/komentarom ako želiš da ga čuju i oni kojima je potrebno.

Problematičan odnos prema hrani često ne počinje na tanjuru, nego puno ranije.

Kroz poruke koje slušamo, ponašanja koja promatramo i pravila koja u obitelji postanu “normalna”.

U ovoj epizodi govorim o tome kako roditeljski odnos prema hrani može nenamjerno oblikovati način na koji dijete doživljava glad, sitost, tijelo i vlastitu vrijednost.

Ne govorim o krivnji niti o tome da roditelji moraju biti savršeni.

Zanima me nešto korisnije: kako dobre namjere, zdravstvene preporuke, dijete, komentari o tijelu ili svakodnevni razgovori za stolom ponekad ostave puno dublji trag nego što mislimo.

Posebno me zanima što dijete uči dok promatra odrasle, čak i kada mu nitko ništa izravno ne govori.

Dotaknut ću se pitanja poput:

• kada briga počinje zvučati kao kontrola?
• kako hrana može postati test discipline, vrijednosti ili “dobrog ponašanja”?
• zašto se tuđa pravila s vremenom mogu pretvoriti u vlastiti unutarnji glas?

Ako ti je poznat osjećaj da moraš sve kontrolirati, da hrana zauzima previše mentalnog prostora ili da se uz jelo pojavljuju krivnja, napetost i perfekcionizam, ova epizoda može ti pomoći povezati neke točke.

Moj cilj nije ponuditi još jedan popis pravila, nego dati ti više jasnoće o tome odakle neke poruke dolaze i kako se narušeni odnos prema hrani može početi razumijevati s više svjesnosti, fleksibilnosti i manje osuđivanja.

Za dodatnu podršku ili razgovor piši mi na: andeladindic@gmail.com

ili se javi na Instagramu

Ako ti briga o sebi često završi na dnu liste, ova epizoda je za tebe.

Pričam o tome što se događa kada toliko pažnje, energije i nježnosti daješ drugima da zaboraviš provjeriti kako si ti i što tebi zapravo treba.

Možda si navikla biti ona koja pazi na sve, razmišlja unaprijed, uskače, pomaže i drži stvari pod kontrolom. Izvana sve može izgledati sasvim u redu, a iznutra se može skupljati umor, napetost ili osjećaj da za tebe jednostavno nema dovoljno prostora.

Upravo tu briga o sebi često postaje još jedna obaveza, umjesto nešto što ti stvarno pomaže da se vratiš sebi.

U ovoj epizodi otvaram prostor za pitanja koja možda rijetko sebi postavljaš:

• Kako se zaista osjećam, iza svega što “trebam”?
• Koliko često čujem vlastite potrebe prije nego što ih potisnem?
• Mogu li sebi ponuditi istu nježnost koju tako lako dajem drugima?

Ovo nije epizoda o tome kako sve napraviti savršeno. Više je poziv da malo jasnije primijetiš sebe, svoje misli i ono što nosiš kroz dan. Ako radiš na zdravijem odnosu sa sobom, hranom i svojim mislima, možda će ti pomoći da osjetiš više prostora, manje unutarnjeg pritiska i više povjerenja u vlastite potrebe.

Ako imaš pitanje, želiš podijeliti svoje iskustvo ili ti treba dodatna podrška, slobodno me kontaktiraj. Tu sam za tebe.

E-mail: andeladindic@gmail.com

Instagram: Lifestyle Psychology

Veza crijeva i mozga fascinantna je tema, ali često se oko nje stvori više zbunjenosti nego jasnoće. U ovoj epizodi govorim o tome što zapravo znači kada kažemo da su crijeva naš “drugi mozak” i zašto prehrana je važna za zdravlje, ali nije cijela priča.

Posebno se dotičem onog trenutka kada briga o zdravlju preraste u stalno analiziranje hrane, simptoma i reakcija tijela. Kada svaki obrok postane test, a svaka nelagoda znak da nešto radiš pogrešno, odnos s hranom može postati puno stresniji nego što smo namjeravali. Govorim i o tome gdje se u toj priči susreću tijelo, emocije, svakodnevni život i naša očekivanja.

U epizodi otvaram pitanja poput:

• koliko su naše misli, emocije i probava međusobno povezane
• zašto potraga za savršenom prehranom često donosi nova razočaranja
• kako izgleda zdraviji, fleksibilniji odnos prema hrani i vlastitom tijelu

Želim ti pomoći da na vezu između probave, mozga i mentalnog zdravlja gledaš šire, bez pojednostavljenih obećanja i bez osjećaja da moraš sve kontrolirati. Moj cilj je da nakon slušanja doživiš više jasnoće, manje pritiska i realniju sliku o tome što zapravo znači brinuti o sebi.

Ako imaš pitanja, želiš podijeliti svoje iskustvo ili ti treba dodatna podrška, piši mi na: andeladindic@gmail.com

Instagram

Ponekad nam se čini da živimo na autopilotu. Upravo zato sam osmislila mali eksperiment "tri male stvari", jednostavan poziv da svaki dan zastanemo i zapitamo se možemo li biti malo svjesniji, slobodniji i ljudskiji, prema drugima, ali i prema sebi.

U ovoj epizodi ne govorim o tome kako biti stalno pozitivan niti kako ignorirati teške emocije. Govorim o tome kako proširiti svoju pažnju. Kako, uz sve ono što nije dobro, ponovno primijetiti prostor u kojem još uvijek možemo birati svoje ponašanje, svoje vrijednosti i način na koji ulazimo u odnose.

Ako se i ti ponekad uhvatiš da dan prolazi prebrzo, da ti je fokus na onome što nisi stigla napraviti ili da zaboravljaš zastati i biti prisutna, vjerujem da će ti ova epizoda donijeti malo više jasnoće i možda jedno važno pitanje koje će ostati s tobom i nakon slušanja.

U epizodi govorim o:

• zašto sam pokrenula eksperiment tri male stvari
• kako male svakodnevne geste mogu promijeniti način na koji doživljavamo sebe i druge
• pitanju koje si možeš postaviti na kraju svakog dana.

Ako želiš, pridruži mi se u ovom eksperimentu.

Svaki dan pokušaj napraviti do tri male stvari koje su u skladu s tvojim vrijednostima. Svoje primjere možeš podijeliti sa mnom putem Instagrama ili e-maila, a ako želiš ostati anonimna, samo mi to napiši.

Tijekom ovog perioda skupljat ću sve vaše male trenutke ljudskosti i anonimno ih dijeliti na svojim društvenim mrežama. Možda baš tvoja priča nekoga potakne da zastane, zahvali, postavi granicu ili bude nježniji prema sebi.

Hvala ti na slušanju.

Za sva pitanja, komentare i podršku piši mi na: andeladindic@gmail.com