Odnos djece prema hrani ne oblikuje se samo onime što im stavljamo na tanjur. Često ga mnogo snažnije oblikuju atmosfera za stolom, riječi koje koristimo i način na koji reagiramo kada dijete traži slatko, odbija obrok ili kaže da je sito.

U ovoj epizodi dijelim priču o dječaku koji se skrivao u kuhinji i kriomice jeo Nutellu. Taj trenutak još mi je tijekom studija pokazao koliko zabrane, strah i osjećaj da će dijete biti uhvaćeno mogu udaljiti dijete od vlastitih signala gladi, sitosti i zadovoljstva.

Govorim i o tome zašto zajednički obroci nisu važni samo zbog nutritivne vrijednosti hrane, nego i zbog poruka koje djeca svakodnevno čuju i vide.

U epizodi otvaram pitanja:

– Kada granica djetetu pruža sigurnost, a kada stvara krivnju i potrebu za skrivanjem?

– Što djeca uče iz naših izraza lica, pogleda i komentara za stolom?

– Kako način na koji govorimo o „zdravoj“ i „nezdravoj“ hrani utječe na njihovu sliku o sebi?

Ova epizoda pomoći će ti da jasnije vidiš što se zapravo događa iza dječjeg ponašanja prema hrani.

Ne mora svaka promjena početi novim jelovnikom.

Ponekad počinje mirnijom atmosferom, većim povjerenjem u djetetovo tijelo i odnosom prema hrani u kojem nema srama ni straha.

Ako želiš poduzeti konkretne korake na ovu temu prijavi se za Webinar "Zdravo, bez zabrana" > KLIKNI OVDJE

Za pitanja i podršku, piši mi na: andeladindic@gmail.com

Fatfobija nije samo otvoreno vrijeđanje osoba u većem tijelu. Ona se često skriva u „dobronamjernim” komentarima, strahu od debljanja, pohvalama za mršavljenje i uvjerenju da iz nečijeg izgleda možemo zaključiti koliko je osoba disciplinirana, zdrava ili vrijedna.

U ovoj epizodi govorim o tome kako psihologija gleda na fatfobiju, pristranost prema tjelesnoj masi i internaliziranu stigmu: što kada poruke koje dobivamo iz okoline postanu naš unutarnji glas: kada broj na vagi prestane biti samo podatak i počne određivati kako vidimo sebe.

Kroz primjere iz svakodnevice pokazujem koliko se lako odnos prema tijelu pretvori u stalno procjenjivanje, uspoređivanje i osjećaj da nikada nismo dovoljno dobri.

Dotaknut ću se pitanja:

• zašto sram nije dobar temelj za održivu promjenu?

• kako strah od debljanja utječe na odnos prema hrani i tijelu?

• što se događa kada život stalno odgađamo za neku buduću, manju verziju sebe?

Govorim i o tome kako stroga kontrola hrane, moraliziranje obroka i stalno nadziranje tijela mogu održavati krug restrikcije, gubitka kontrole i krivnje. Ne zato da bismo se zbog svojih misli dodatno osuđivali, nego da bismo jasnije vidjeli odakle one dolaze.

Ova epizoda nije poziv da zanemarimo zdravlje. Ona je poziv da o zdravlju govorimo bez ponižavanja i da prestanemo tjelesnu masu koristiti kao mjeru karaktera, discipline i osobne vrijednosti.

Za pitanja i podršku piši mi na Instagram ili na e-mail: andeladindic@gmail.com

Zašto stalno jedem iako nisam gladna? Zašto radim suprotno od onoga što znam da je dobro za mene? Ako si si ikada postavila jedno od tih pitanja, ova epizoda mogla bi ti donijeti potpuno novu perspektivu.

U njoj govorim o psihološkom fenomenu koji stoji iza mnogih naših svakodnevnih odluka o hrani, ali i o tome zašto se često osjećamo kao da vodimo borbu sami sa sobom. Kada razumijemo što se događa između naše namjere i ponašanja, odnos s hranom počinje izgledati drugačije.

Možda problem nije u manjku discipline.

Možda nije ni u tome što nemaš dovoljno znanja o prehrani. Možda pokušavaš emocionalne potrebe riješiti pravilima o hrani.

U ovoj epizodi govorim o:

• zašto se javlja želja za slatkim i večernje jedenje
• što nam emocionalno jedenje pokušava poručiti
• zašto znanje često nije dovoljno za promjenu prehrambenih navika
• kako unutarnji sukobi utječu na naš odnos s hranom i način na koji razgovaramo sami sa sobom

Ne dijelim nova pravila, dijete ni popis stvari koje bi trebala raditi. Umjesto toga, pozivam te da na trenutak zastaneš i pogledaš svoje ponašanje s više razumijevanja, a manje osuđivanja.

Jer možda se najveća promjena u odnosu s hranom ne događa onda kada prvi put odbiješ čokoladu. Možda počinje onda kada prvi put prestaneš govoriti sebi da si sve upropastila i zapitaš se: "Što mi se zapravo događa?"

Instagram I e-mail: andeladindic@gmail.com

Jesi li primijetila da se po vrućini često smanji apetit, ali se želja za slatkim odjednom pojavi navečer, gotovo kao da te iznenadi?

U ovoj epizodi pričam baš o tome: zašto vrućina i želja za slatkim tako često idu zajedno, i zašto to ne mora značiti da nemaš kontrolu.

Ako ti se ljeti dogodi da dan prođe na kavi, voću, vodi i nečemu “laganom”, a onda kasnije imaš osjećaj da bi pojela sve slatko u kući, nisi sama. I što je najvažnije, s tobom nije nešto pogrešno.

U epizodi otvaram pitanje što se zapravo događa s tijelom, apetitom, energijom i mislima kad su dani sparni, teški i iscrpljujući. Ne pričam o zabranama, krivnji ni pravilima, nego o tome kako drugačije razumjeti svoje signale.

Dotaknut ćemo se:

• zašto se glad ljeti može “utišati”?
• zašto slatko često djeluje kao najlakši izbor?
• kako krivnja može pojačati napetost oko hrane?

Ova epizoda je za tebe ako želiš mirniji odnos s hranom, manje unutarnjih pregovora i više razumijevanja prema sebi. Možda nakon slušanja nećeš gledati sladoled kao problem, nego kao mali dio šire priče koju ti tijelo pokušava ispričati.

Za pitanja i podršku piši mi na Instagram ili na e-mail: andeladindic@gmail.com

U ovoj epizodi pričam o tome kako konzumirati informacije o prehrani u vremenu u kojem nas savjeti o hrani često više zbunjuju nego podržavaju. Jer danas nije problem samo što ne znamo što jesti, problem je što više ne znamo kome vjerovati i kako ostati povezani sa sobom usred tolike buke od informacija.

Ako si se ikad nakon nekoliko minuta na Instagramu ili TikToku uhvatila kako preispituješ kruh, doručak, kavu, šećer, hormone ili vlastitu disciplinu, ova epizoda je za tebe.

Ne govorim ti što trebaš jesti i ne nudim još jedno pravilo. Umjesto toga, otvaram prostor za razumijevanje zašto nas informacije o hrani toliko lako pogode, zašto u nama bude krivnju, strah ili potrebu za kontrolom i kako se to povezuje s našim odnosom prema tijelu.

U epizodi govorim o:

• zašto prehrambeni savjeti često nisu samo “informacije”
• kako nesigurnost stvara potrebu za pravilima
• zašto zdrav odnos prema hrani uključuje i odnos prema mislima
• 5 pitanja za svjesnije "konzumiranje" informacija o prehrani

Moj cilj je da nakon slušanja osjetiš više jasnoće, manje pritiska i više povjerenja u vlastito iskustvo.

Jer ne moraš progutati svaku informaciju koju ti internet servira. Neke je dovoljno samo ostaviti na stolu.

Za više informacija i podršku:

andeladindic@gmail.com

Instagram

U ovoj epizodi pričam o slici o tijelu – ne kao o nečemu površnom, nego kao o dubokom, emocionalnom odnosu kojeg gradimo kroz život. Slika o tijelu ne nastaje samo pred ogledalom, ona se oblikuje kroz komentare, usporedbe, iskustva, očekivanja i sve one trenutke u kojima smo naučili promatrati sebe izvana.

Ako ti se ikada dogodilo da ti jedan komad odjeće, broj na vagi ili komentar promijeni cijeli dan, ova epizoda je za tebe.

Govorim o tome zašto odnos prema tijelu može biti toliko frustrirajuć, zašto “samo prihvati sebe” često nije dovoljno i kako se borba s tijelom lako prelije na odnos prema hrani, kretanju i vlastitim mislima.

U epizodi otvaram teme poput:

• zašto tijelo često doživljavamo kao projekt koji stalno treba popravljati
• kako se unutarnji kritički glas povezuje s hranom, krivnjom i kontrolom
• što se mijenja kada tijelo počnemo gledati kao dio svoje priče, a ne samo kao izgled

Moj cilj nije da nakon ove epizode moraš voljeti svaki dio sebe.

Želim ti pomoći da jasnije vidiš što se zapravo događa ispod kritike, srama i napetosti – i da napraviš mali pomak prema nježnijem, realnijem odnosu sa sobom.

Hvala ti što si ovdje.

Ovaj podcast možeš besplatno podržati likeom na epizodu i praćenjem kanala.

Za dodatnu podršku možeš mi se javiti na:

andeladindic@gmail.com

Lifestyle Psychology

U ovoj epizodi pričam o rečenici “to deblja” i o tome kako ona može oblikovati odnos prema hrani kod djece puno dublje nego što odrasli često misle. Iako iza takvih komentara najčešće stoji briga, dobra namjera ne znači uvijek i poruku koju dijete može nositi sigurno, mirno i bez srama.

Otvaram pitanje koje se tiče roditelja, baka i djedova, teta, ujaka, stručnjaka i svih odraslih koji se nađu za stolom s djecom: kako govorimo o hrani, tijelu, kilogramima, slatkišima, dijetama i “dobroj” ili “lošoj” hrani?

U epizodi istražujem zašto komentari koji zvuče usputno mogu postati unutarnji glas djeteta, zašto je granica između brige i pritiska ponekad puno tanja nego što mislimo i kako se zdrave navike ne grade kroz strah od tijela.

TIjekom slušanja otkrit ćeš:

• razlike između brige za zdravlje i stvaranja srama
• važnost obiteljskog stola kao mjesta sigurnosti ili pritiska
• ozbiljnost riječi koji djeci pomaže da razviju mirniji odnos prema hrani i sebi

Ova epizoda nije poziv na krivnju, nego na više svjesnosti. Jer dijete ne mora mrziti svoje tijelo da bi naučilo brinuti o njemu.

Ako ti se epizoda sviđa i želiš podržati moj rad, klikni "follow" na kanal "Zalogaj za razmišljanje".

Lifestyle Psychology

andeladindic@gmail.com

Skrolanje i jedenje često se dogode gotovo automatski: sjedneš za obrok, uzmeš mobitel “samo na minutu”, a onda shvatiš da je tanjur prazan, a ti nisi sigurna ni kakav je bio okus hrane. U ovoj epizodi govorim o tome zašto nam je toliko privlačno jesti uz mobitel i zašto to nije samo pitanje discipline ili “slabe volje”.

Želim ti približiti što se događa u mozgu, emocijama i živčanom sustavu kada spojimo hranu, ekran, dopamin, uspoređivanje i potrebu za kratkim olakšanjem. Jer ponekad ne skrolamo zato što nas stvarno zanima što ima novo, nego zato što nam je teško stati, biti u tišini ili osjetiti što se zapravo događa u nama.

U epizodi govorim o:

• zašto hrana i mobitel zajedno stvaraju osjećaj ugode
• kako ekran može glumiti društvo, ali ne i stvarnu prisutnost
• zašto multitasking za vrijeme obroka može udaljiti od sitosti i zadovoljstva

Ako često jedeš dok skrolaš, ova epizoda će ti pomoći da to ponašanje pogledaš s manje krivnje, a više razumijevanja. Ne pričam o zabrani mobitela niti o savršenim obrocima, nego o tome kako prepoznati trenutke kada ti zapravo treba odmor, kontakt ili malo više prisutnosti. Moja želja je da odeš s jasnijim uvidom u to što ti stvarno treba kada ruka automatski posegne za mobitelom.

andeladindic@gmail.com

Prati me na Instagramu