U ovoj epizodi govorim o poremećenom odnosu prema hrani i razlici između njega i poremećaja hranjenja.

Zašto nam je postalo normalno osjećati krivnju nakon jela, razmišljati o kalorijama ili vjerovati da hranu moramo zaslužiti?

Jedna usputna rečenica potaknula me da otvorim temu o kojoj, po mom mišljenju, još uvijek ne razgovaramo dovoljno jasno.

Ne, nemaju svi poremećaj hranjenja. Ali mnogima tema prehrane zauzima previše mentalnog prostora, iako izvana sve može izgledati sasvim uobičajeno. Govorim o tome zašto je važno razlikovati ozbiljan psihički poremećaj od narušenog odnosa prema hrani, ali i zašto nijednu od tih borbi ne trebamo umanjivati.

U epizodi se dotičem:

• Kako se nezdrav odnos prema hrani skriva iza društveno prihvaćenih navika.
• Zašto hrana i izgled mogu postati mjerilo vlastite vrijednosti.
• Što zapravo znači imati više slobode i fleksibilnosti u odnosu prema hrani.

Želim da nakon slušanja jasnije prepoznaš razliku između onoga što je često i onoga što je zaista zdravo. Dotaknut ću se i težine komentara o tuđim tijelima, tanjurima i kilaži, jer nikada ne znamo kakvu unutarnju borbu netko vodi.

Moja je želja da iz epizode odeš s više razumijevanja, manje osuđivanja i jasnijom slikom odnosa u kojem hrana može biti dio života, a ne nešto oko čega se vrti cijeli život.

Ako sumnjaš na poremećaj hranjenja kod sebe ili kod bliske osobe, potraži podršku i pomoć. Kroz to se ne mora prolaziti sam/-a.

Ovaj podcast edukativnog je karaktera i nije zamjena za stručnu pomoć.

Ako imaš pitanja u vezi ove teme, piši mi na:

andeladindic@gmail.com ili na Instagram

Besplatno podrži ovaj podcast i klikom na "follow" i/ili ocjenom/komentarom ako želiš da ga čuju i oni kojima je potrebno.