Odnos djece prema hrani ne oblikuje se samo onime što im stavljamo na tanjur. Često ga mnogo snažnije oblikuju atmosfera za stolom, riječi koje koristimo i način na koji reagiramo kada dijete traži slatko, odbija obrok ili kaže da je sito.

U ovoj epizodi dijelim priču o dječaku koji se skrivao u kuhinji i kriomice jeo Nutellu. Taj trenutak još mi je tijekom studija pokazao koliko zabrane, strah i osjećaj da će dijete biti uhvaćeno mogu udaljiti dijete od vlastitih signala gladi, sitosti i zadovoljstva.

Govorim i o tome zašto zajednički obroci nisu važni samo zbog nutritivne vrijednosti hrane, nego i zbog poruka koje djeca svakodnevno čuju i vide.

U epizodi otvaram pitanja:

– Kada granica djetetu pruža sigurnost, a kada stvara krivnju i potrebu za skrivanjem?

– Što djeca uče iz naših izraza lica, pogleda i komentara za stolom?

– Kako način na koji govorimo o „zdravoj“ i „nezdravoj“ hrani utječe na njihovu sliku o sebi?

Ova epizoda pomoći će ti da jasnije vidiš što se zapravo događa iza dječjeg ponašanja prema hrani.

Ne mora svaka promjena početi novim jelovnikom.

Ponekad počinje mirnijom atmosferom, većim povjerenjem u djetetovo tijelo i odnosom prema hrani u kojem nema srama ni straha.

Ako želiš poduzeti konkretne korake na ovu temu prijavi se za Webinar "Zdravo, bez zabrana" > KLIKNI OVDJE

Za pitanja i podršku, piši mi na: andeladindic@gmail.com