Fatfobija nije samo otvoreno vrijeđanje osoba u većem tijelu. Ona se često skriva u „dobronamjernim” komentarima, strahu od debljanja, pohvalama za mršavljenje i uvjerenju da iz nečijeg izgleda možemo zaključiti koliko je osoba disciplinirana, zdrava ili vrijedna.

U ovoj epizodi govorim o tome kako psihologija gleda na fatfobiju, pristranost prema tjelesnoj masi i internaliziranu stigmu: što kada poruke koje dobivamo iz okoline postanu naš unutarnji glas: kada broj na vagi prestane biti samo podatak i počne određivati kako vidimo sebe.

Kroz primjere iz svakodnevice pokazujem koliko se lako odnos prema tijelu pretvori u stalno procjenjivanje, uspoređivanje i osjećaj da nikada nismo dovoljno dobri.

Dotaknut ću se pitanja:

• zašto sram nije dobar temelj za održivu promjenu?

• kako strah od debljanja utječe na odnos prema hrani i tijelu?

• što se događa kada život stalno odgađamo za neku buduću, manju verziju sebe?

Govorim i o tome kako stroga kontrola hrane, moraliziranje obroka i stalno nadziranje tijela mogu održavati krug restrikcije, gubitka kontrole i krivnje. Ne zato da bismo se zbog svojih misli dodatno osuđivali, nego da bismo jasnije vidjeli odakle one dolaze.

Ova epizoda nije poziv da zanemarimo zdravlje. Ona je poziv da o zdravlju govorimo bez ponižavanja i da prestanemo tjelesnu masu koristiti kao mjeru karaktera, discipline i osobne vrijednosti.

Za pitanja i podršku piši mi na Instagram ili na e-mail: andeladindic@gmail.com